U radu se donosi presjek izvora (epigrafičkih, diplomatičkih, narativnih, kartografskih) i kritički pogled u historiografiju za srednjovjekovni i ranonovovjekovni Beram, koji u kontekstu hrvatskoga glagoljaštva zauzima iznimno važno mjesto. Iako je riječ o ruralnome području s pojedinim urbanim elementima – jedan je od kaštela Pazinske knežije sa statusom gradića (Stätl) te župa Porečke biskupije – to mjesto baštini povijesnoumjetničke i glagoljične spomenike iznimne važnosti. U prvome su to redu hrvatskoglagoljični rukopisi Prvi i Drugi beramski misal te Prvi i Drugi beramski brevijar (danas svi u Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici u Ljubljani, Slovenija) te župna crkva sv. Martina, izvorno srednjovjekovno zdanje, o čemu svjedoči glagoljični natpis iz 1431., i gotička crkva sv. Marije na Škrilinah sa zidnim slikama (freskama) koje je 1474. slikao majstor Vincent iz Kastva (lat. Vincentius de Castua). Te su freske jedan od najvrjednijih radova domaće istarske srednjovjekovne umjetnosti. Poseban će se naglasak staviti na izvore (osobito na neobjavljene zapisnike vizitacija porečkih biskupa tijekom 17. i 18. stoljeća) i historiografiju u pogledu proučavanja Berma i njegove spomeničke te rukopisne baštine s pokušajem davanja odgovora na jedno od ključnih pitanja: kakve su bile političke i crkvene, društveno-gospodarske, a napose kulturne prilike u Bermu u promatranome razdoblju kao preduvjet za razumijevanje mjesta čuvanja i mogućega nastanka pojedinih glagoljičnih rukopisa koji se povezuju s tamošnjom župom.