Selektivni mutizam (SM) rijedak je anksiozni poremećaj, obilježen odsutnošću govora u socijalnim situacijama u kojima se od osobe očekuje da govori, čak i kada ona može govoriti u drugim situacijama. Cilj ovoga rada bio je: ispitati obilježja neverbalne komunikacije djece predškolske i rane školske dobi koja imaju selektivni mutizam, utvrditi i opisati koja su obilježja zajednička djeci sa selektivnim mutizmom i onoj s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u situaciji ispitivanja. Osim toga, cilj rada bio je: odrediti razlikovna obilježja djece sa selektivnim mutizmom i one s poremećajem iz spektra autizma u ispitnoj situaciji, radi dobivanja smjernica za lakši postupak dijagnosticiranja selektivnog mutizma. Obilježja neverbalne komunikacije ispitana su Opservacijskim protokolom za dijagnostiku autizma (ADOS-2; Lord i sur., 2012), a u istraživanju je sudjelovalo sedam djevojčica u dobi od 5 do 10 godina. Rezultati pokazuju kako je većina djece sa selektivnim mutizmom imala minimalan kontakt očima (57,1 %) te oskudne izraze lica. Djeca su upotrijebila konvencionalne, informativne i instrumentalne geste prilikom odgovora na pitanja, no opisne geste javile su se u vrlo malom broju. Nadalje, djevojčice su rijetko započinjale socijalne interakcije, davale informacije o sebi ili tražile informacije od ispitivača. Iako su obilježja komunikacije i interakcija djevojčica sa selektivnim mutizmom u ispitnoj situaciji prilično nalikovala obilježjima djece sa PSA-om, postoje ponašanja koja čine razlikovna obilježja navedena dva poremećaja. Odstupanja u neverbalnoj komunikaciji djece sa selektivnim mutizmom prisutna su samo u određenim situacijama. Isto tako, nepostojanje stereotipnih i drugih neuobičajenih ponašanja, upotreba gesta te afektivni socijalni odnosi jasno razlikuju selektivni mutizam i poremećaj iz spektra autizma.