Uz cestu Marija Bistrica - Adamovec, nedaleko od raskrižja prema Lazu, može se na izdancima pratiti slijed srednjomiocenskih naslaga. U bazi slijeda vide se polimiktni, klastpotporni do matrikspotporni konglomerati. Valutice uglavnom odgovaraju sastavu okolnih stijena, a vezivo predstavlja koralinacejski bioklastični vekston. Sekundarni nalazi velikih oštriga upućuju na moguća ostrižišta, vjerojatno nedaleko od riječnoga ušća. U zaštićenim lagunama stvarali su se rodoliti malih dimenzija, živjele su halimede i nježni, razgranjeni mahovnjaci i puževi. U oligotrofnim uvjetima alge su učestalije od mahovnjaka. Zbog isparavanja povećana je koncentracija i kristalizacija kalcijeva karbonata, koji je cementirao bioklaste. Oko nekih su bioklasta vidljive kortoidne ovojnice, a sediment je tipa grejnston. Rodolitno-briozojske biokonstrukcije nastajale su najviše u plitkoj potplimnoj zoni, najvjerojatnije na dubinama od 20 do 30 m. Mjestimice su izgrađivale barijere između laguna i otvorenoga mora. One se nisu uspjele sačuvati in situ, već kao fragmenti u bioklastičnim taložinama padine. Na strmijim padinama pokazuju mikrostrukturu floutstona. Sadržavaju velike briozojske kolonije i bioerodirane solitarne koralje, kakvi su mogli živjeti u nešto dubljemu okolišu, vjerojatno između 30 i 75 m, uz nešto veću količinu nutrijenata. U vrhu slijeda, samo desetak metara iznad konglomerata, leže lapori s pučinskim organizmima (kalcitičnim nanoplanktonom, planktonskim i malim bentičkim foraminiferama i planktonskim puževima, pteropodima), kakvi su obično taloženi na distalnim padinama. Morska je razina brzo rasla, što je dovelo do naglih promjena u istraženome taložnom prostoru. Planktonski organizmi iz lapora upućuju na NN5 nanoplanktonsku zonu srednjega badena, pa se tonjenje rampe može povezati s početkom transgresivno-regresivnoga ciklusa TB 2.4.

Fossiliferous Middle Miocene deposits from the surroundings of Marija Bistrica (north-east of Zagreb) transgressively overly older pre-Cenozoic bedrocks. Fossils from shallow marine environments are in most cases preserved as bioclasts, while deep marine calcareous oozes characterize the pelagic marls. The age of the transgressive sequence is estimated on the basis of planktic biota from marls (foraminifera, nannoplankton and pteropods) as the Badenian NN5 Nannozone. The following palaeoenvironments can be distinguished or presumed on the basis of biota and sedimentary features: (1) beach characterized by polymictic conglomerates with rhodolith-rich carbonate matrix; (2) oyster banks, recognized from secondarily found oyster clusters; (3) lagoons marked with compact bioclastic deposits and rhodolith-halimeda assemblage; (4) patch-reefs recognized from the surrounding bioclastic deposits; (5) shallow subtidal mäerl beds preserved as loose bioclastic deposits and (6) distal slope argillaceous marls with pelagic biota. Palaeoenvironmental analyses indicate rapid drowning, most probably corresponding to the transgression during the Middle Badenian TB 2.4 3rd order transgressive-regressive sequence.