Čitanje je složena jezička djelatnost koja uključuje fiziološku i komunikacijsku djelatnost čovjeka. Fiziološki aspekt procesa čitanja ostvaruje se radom govornih organa uz sudjelovanje organa vida i uz poticaje iz kore velikog mozga, dok se komunikacijski aspekt odnosi na prijenos obavijesti gdje čitalac šalje poruku drugima i sebi. Mnogi autori navode kako je čitanje jedan od najvažnijih izuma ljudskog roda, te da je evolucija čitanja i pojedinca i ljudske vrste neposredno povezana s intelektualnom evolucijom čovjeka općenito i da potiče razvoj cjelovite ličnosti. Čovjekova se posebnost u odnosu na sva druga bića ogleda u tome što posjeduje urođenu sposobnost usvajanja složenih jezičkih struktura iz okoline. Ovaj rad ima za cilj ukazati na značaj jezičke djelatnosti čitanja za razvoj govora kod djece osnovnoškolskog uzrasta, te ponuditi korisne modele za unapređivanje procesa čitanja i razvoj vokabulara kod učenika osnovne škole. U razvoju govora kod učenika mlađeg školskog uzrasta važno je voditi računa i o fiziološkom i o komunikacijskom aspektu procesa čitanja, a kad se postigne automatizacija tog procesa, jedan je od ključnih faktora za uspješan razvoj govora unapređenje leksičke kompetencije, utemeljene na različitim leksičko-semantičkim odnosima unutar leksičkog korpusa određenog jezika, proširivanje i produbljivanje vokabulara i njegovo mjesto u razvoju čitalačke pismenosti i čitateljske sposobnosti. To su veoma značajni lingvistički faktori za unapređenje govora kod učenika kao govornika u razvoju.