Patvorenje prehrambenih proizvoda podrazumijeva zamjenu i/ili dodavanje nekog sastojka proizvodu protiv zakonskih odredbi, što nekim proizvođačima donosi financijsku dobit. Patvorenjem se mijenjaju svojstva i zdravstvena sigurnost izvornog proizvoda, čime se može nanijeti šteta potrošačima. Miješanje različitih vrsta mlijeka zakonski je dopušteno, a ponekad zbog svojstava proizvoda i poželjno. Međutim, problem nastaje kada konačni proizvod nije deklariran kao proizvod sastavljen od više vrsta mlijeka. Dodavanje nedeklariranih vrsta mlijeka npr. dodavanje kravljeg mlijeka, kao jeftinijeg, u ovčje i kozje mlijeko i njihove proizvode je najčešći način patvorenja mlijeka. U cilju izbjegavanja nedeklariranog dodavanja kravljeg mlijeka te zaštite potrošača, danas je sve češća praksa provjere autentičnosti proizvoda ispitivanjem njihovog sastava. Većina metoda za identifikaciju autentičnosti mliječnih proizvoda zasniva se na analizi glavnih proteina mlijeka pa se uglavnom koriste elektroforetske, kromatografske, spektroskopske i imunokemijske metode. Analitičke metode koje se zasnivaju na analizi proteina sirutke pouzdane su i točne za analizu mlijeka i sira koji nisu termički obrađeni, dok za termički obrađeno mlijeko i sir treba izabrati metode koje se zasnivaju na analizi kazeina. U našem radu je primijenjena i ispitana pouzdanost ELISA metoda za dokazivanje kravljeg imunoglobulin G (IgG) na mješavinama različitih vrsta mlijeka u eksperimentalnim uvjetima, nakon čega smo pokušali ustvrditi stvarno stanje na tržištu BiH u pogledu sadržaja nedeklariranih vrsta mlijeka, u uzorcima ovčjeg i kozjeg mlijeka i mliječnih proizvoda na prisustvo kravljeg imunoglobulin G (IgG) kao parametra patvorenja istih. Uočeno je prisustvo kravljeg mlijeka skoro u polovini uzoraka kozjeg i ovčjeg mlijeka te u proizvodima od ovih vrsta mlijeka, a najveći broj pozitivnih uzoraka na prisustvo kravljeg mlijeka uočeno je u proizvodima od ovčjeg mlijeka.