Genetska raznolikost unutar autohtonih pasmina svinja se smanjuje kao posljedica smanjenja veličina populacija. Stoga se posljednjih godina posebna pozornost pridaje očuvanju genetske raznolikosti takvih pasmina. Cilj istraživanja bio je utvrditi genetsku raznolikost banijske šare svinje koristeći podatke o porijeklu životinja. Podaci o porijeklu sadržavali su 721 zapis o porijeklu svinja banijske šare pasmine u razdoblju od 2010 do 2017. godine. Referentna populacija sadržavala je sve životinje iz porijekla. Kvaliteta i cjelovitost pedigrea utvrđena je korištenjem slijedećih parametara: prosječni maksimalni broj generacija praćenih unatrag, prosječan broj punih generacija, te prosječan broj ekvivalentnih generacija. Genetska raznolikost populacije opisana je slijedećim parametrima: prosječni koeficijent uzgoja u srodstvu (F), stopa promjene koeficijenta uzgoja u srodstvu (ΔF), efektivna veličina populacije (Ne), prosječna srodnost u populaciji, te efektivni broj začetnika (Nef). Genetski intervali za četiri selekcijska puta izraženi su kao prosječna dob roditelja u trenutku rođenja potomaka. Prosječni maksimalni broj generacija iznosio je 2,47, prosječan broj punih generacija 1,50, dok je prosječni broj ekvivalentnih generacija iznosio 2,00. Prosječni koeficijent uzgoja u srodstvu iznosio je 3,68%, a stopa promjene uzgoja u srodstvu 1,74% po generaciji. Prosječna srodnost u populaciji iznosila je 9,32%, dok je efektivna veličina populacije iznosila 28,81. Prosječno trajanje generacijskog intervala iznosilo je 2,17 godine. Rezultati analize porijekla pokazali su potrebu za ulaganjem dodatnih napora kako bi se očuvala genetska raznolikost unutar populacije banijske šare svinje. Tome može pridonijeti plansko sparivanje životinja te primjena selekcije s optimiziranim doprinosom.