U radu se razmatra hipercentralni status engleskog jezika u suvremenom svijetu kao rezultat uglavnom britanske kolonijalne prošlosti i globalnog procesa amerikanizacije u novije doba. Polazeći od Kachruovog modela triju koncentričnih krugova, podrobno opisanog u relevantnoj sociolingvističkoj literaturi, ukratko se analizira rasprostranjenost engleskog jezika, način njegova učenja i usvajanja, te područja djelovanja u kojima se upotrebljava radi povezivanja jezika i kultura. Zahvaljujući velikoj zemljopisnoj rasprostranjenosti engleski jezik obilježen je brojnim varijetetima, od kojih su britanski i američki najpoznatiji, zbog čega se nerijetko postavlja pitanje njegove (ne)jedinstvene jezične strukture. Jedan od načina da se učini što funkcionalnijim najširem krugu korisnika, posebice u međunarodnom poslovnom okruženju, doveo je do pojave Globish-a, dok ljubitelji pasa na Internetu imaju čak svoj jezik proizišao iz osnova engleskog jezika. U zaključku se navodi da XXI. stoljeće vjerojatno pripada engleskom jeziku, što ne bi trebalo uzrokovati ozbiljniji jezični (neo) imperijalizam.