Predodžba o mračnome vijeku kao razdoblju znanstvene pustoši koju je prouzročila Katolička crkva uništivši ili zanemarivši bogato antičko znanje što su ga prikupili ponajvećma Grci i Rimljani te zapriječivši svaku učenu i racionalnu misao i znanstveno istraživanje još je uvijek utjecajna u široj akademskoj zajednici. Međutim, sve je više studija koje osporavaju vjerodostojnost takve predodžbe. Istraživanje provedeno i predočeno u ovome članku dovodi do sličnih zaključaka. Preispitivanju su podvrgnuti stavovi najistaknutijih kršćanskih autoriteta, počevši od crkvenih otaca pa do renesanse, prema filozofiji i znanosti. Istraživanje je bilo usmjereno i na znanstveni doprinos kršćanskih značajnika. Rezultati su pokazali da su kršćanski autoriteti imali krajnje pozitivno mišljenje kada je riječ o sposobnostima zdravoga razuma za shvaćanje i razumijevanje svijeta, a empirijsko su istraživanje materijalnoga svijeta smatrali nezamjenjivim. To je pak omogućilo velik napredak na svim poljima društvenoga života, čime su udareni temelji suvremene zapadne znanosti i uljudbe.