U radu se razmatraju društvene, gospodarske i kulturološke promjene koje su između 1960. i 1970. zahvatile sjevernu periferiju Zagreba. Izloženo istraživanje provedeno je metodom usmene povijesti u središnjem dijelu Zagrebačkoga prigorja, njegova dijela najbližega gradu Zagrebu, koje se proteže od Mikulića na zapadu do Čučerja na istoku. Korištena je i arhivska građa lokalnih župa, škole Šestine te relevantna literatura. Stanovnike istraživanoga područja u prošlosti je karakterizirala zajednička narodna nošnja, istovjetni godišnji i radni običaji, kajkavski dijalekt te obrasci ponašanja. U skladu sa širenjem gradskoga teritorija nakon 1950. taj se prostor postupno urbanizira izgradnjom infrastrukture, a nekadašnja prigorska sela pretvaraju u naselja prigradskoga tipa. Proces promjena zahvaća obitelj i pojedince, koji mijenjaju životne navike i obrasce ponašanja, čime neizbježno utječu na transformaciju cijeloga Zagrebačkog prigorja i njegova postupnoga uklapanja u grad Zagreb.