Određenje pedagoškog subjekta jedan je od centralnih problema pedagogije koja se nastoji sistematski utemeljiti i izgraditi. Pedagoški subjekt s jedne se strane pokazuje kao ishodište sistema pedagogijske znanosti, budući da se upravo u ideji subjekta pronalazi mogućnost i nužnost pedagoškog djelovanja, a s druge strane se pokazuje kao svrha pedagoške djelatnosti, budući da u autonomno shvaćenoj pedagogiji ne odgajamo i obrazujemo za nešto izvan čovjeka, već za čovjeka samoga. U kontekstu vremena u kojem se subjekt promišlja kao fluidna kategorija, rad postavlja pitanje je li moguće na potpuno fluidnom pojmu subjekta postaviti pedagogiju te može li se pedagoški subjekt i danas (s punom sviješću o tome kakve pedagoške opasnosti nosi konačno određivanje subjekta u kontekstu svrhe pedagogije) misliti na način koji je istovremeno i određen i apsolutno otvoren za sve svoje mogućnosti. Kantove ideje o pedagogiji, a još više sama Kantova filozofija koja otvara specifične puteve u promišljanju subjekta svakako predstavlja jedno novo rođenje pedagoškog mišljenja čijim putem nastojimo ići u ovome radu.