Prvi sam put vidjela Lamberta na dan velike oluje. Nebo je bilo tamno, oblaci nisko, na pučini je već snažno grmjelo.Stigao je malo poslije mene i sjeo na terasu za stol na vjetrometini. Sunce mu je udaralo u oči, mrštio se, kao da plače. Promatrala sam ga, ne zato što je izabrao najgori stol, niti zbog grimase na licu. Gledala sam ga jer je pušio poput tebe, zureći u prazno, palcem trljajući usne. Usne možda suše od tvojih.Pomislila sam da je novinar, ekvinocijska oluja, iz toga bi mogle ispasti dobre fotografije. Iza lukobrana, vjetar je dizao valove, boreći se sa strujama Raz Blancharda iz dalekih crnih rijeka, sjevernih mora i podmorja Atlantika.Morgane je izašla iz gostionice. Ugledala je Lamberta."Niste odavde", reče, upitavši ga što će naručiti.Govorila je mrzovoljnim glasom, kao i uvijek kada je za lošeg vremena morala posluživati goste."Ovdje ste zbog oluje?"Odmahnuo je glavom."Onda zbog Préverta? Svi ovamo dolaze zbog Préverta...""Tražim prenoćište", napokon izusti.Slegnula je ramenima.