Odnosi Francuske s Hrvatima počinju za križarskih ratova, kad su hodočasnici odlazili na Levant dubrovačkim putem, a grof Simon de Monfort je osvojio Zadar 1202. za račun Mletaka. Papa ga je izopćio, a on je potro heretike na jugu Francuske da bi bio opet primljen u krilo Crkve. Ovo je pokazalo da postoji izmjena ideja između dalmatinskih i južnofrancuskih heretika koje su nadahnule obje književnosti. U srednjem vijeku i kasnije je bilo Hrvata koji su studirali na Sorbonni, i to ponajviše Dubrovčana. Dubrovnik i Versailles uspostavili su diplomatske odnose, francuski konzulat u Dubrovniku slao je obavještenja o Porti u Versailles. Bilo je uglednih Dubrovčana koji su dulje ili kraće boravili u Parizu. Ljudevit XIV. umiješao se u pobunu grofa Petra Zrinskog protiv kralja Leopolda, ali ne toliko da mu pomogne, koliko da destabilizira Carevinu. Njegova najpreča briga bila je španjolska baština. Međutim, kad je pao Budim Dubrovnik je pružao obavještajnu podršku Leopoldu u ratu protiv Osmana što je bilo na štetu Ljudevita XIV. Kad je združeno francuskošpanjolsko brodovlje pretrpjelo poraz kod Trafalgara Napoleon je uvidio da neće moći nabaviti sirovine iz prekomorja pa je stekao Dalmaciju da ih nabavi iz Turske služeći se putem dubrovačke trgovine. Hrvatski generali u c. k. vojsci pobuđivali su ustanke u Dalmaciji, ali i u Crnoj Gori i Srbiji pa su uspjeli da su uleme smijenili sultana Selima III., naprednjaka i Napoleonova prijatelja, a Napoleonov položaj u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama bio je težak. Napoleon se onda odlučio na vojni pohod u Rusiji, iako su ga njegovi maršali od toga odvraćali. Francuski konzulat ostao je u Dubrovniku, ali nije mogao pribavljati vijesti o Turskoj jer mu je to onemogućila c. k. Viša policija. Međutim konzul je uočio da bi se Balkan i Podunavlje mogli postati tržište francuske industrije. To se nije ostvarilo jer Austrija nije htjela graditi željezničke pruge od Jadrana prema Podunavlju da Mađarska ne bi postala pomorska sila. U 1850.-im godinama počela je ekspanzija Austrije na jugoistok na savjet Josipa Jelačića. Tu se nije mogao mimoići Carigrad. Otpočeo je pravi špijunažni rat između Rusije i Francuske s jedne strane i austrijskog internuntiusa Antona Prokescha, baruna, pa grofa von Osten. On je istisnuo Francusku i Rusiju iz Porte. Napoleon III. osvetio se sa Solferinom. Međutim, kad se Njemačka 1871. ujedinila Rački je osjetio to kao opasnost pa je počeo sklapati kulturne veze sa francuskim slavistom Louisom Legerom s kojim se dugo dopisivao. Počela je orijentacija hrvatske književnosti prema francuskoj.