U radu se donosi nova etimologija ihtionima tabinja, Phycis phycis. Polazeći od činjenice da u većini jezika ova riba nosi metaforički naziv, prenesen s neke druge životinjske ili biljne vrste, kao i od činjenice da u slavenskim jezicima nema sličnih riječi za ribe, životinje i biljke, zaključuje se da je najvjerojatnije riječ o posuđenici iz izumrlog dalmatoromanskoga jezika. Izvor je riječi tabinja zacijelo vulgarnolatinski *tabō, *tabōnis „obad”, što je odraženo npr. u francuskome taon „obad” i rumunjskome tǎun „obad”. U članku se pretpostavlja da je naziv *tabō u dalmatoromanskome prenesen na tabinju s paklare, koja poput obada siše krv drugim ribama. Na latinskom su se, naime, i tabinja i paklara nazivale mustella „lasica” (zacijelo zbog velike gipkosti tijela).