This paper analyses the changes in the population structure of the Croatian islands by age, warns of the degree of ageing, provides spatial differentiation of this process and presents perspective of ageing at the level of settlement. Typing of population ageing is based on scores and has seven types. The total island population in 2011 belongs to the type 5 – very old population. Almost a half of the settlements (out of 303) have been affected by the highest levels of ageing (types 6 and 7). It was found that a quarter of island settlements will become “dead villages” in a foreseeable future; most of them are on small islands but also in the interior of larger islands. These are villages decaying in every respect, in which the way of life, as we know it, veins and goes out. The present ageing villagers are their last residents in most cases. Eve¬rything suggests that demographic recovery of the islands is not possible with the forces in situ. It is important to strike a balance between the needs and opportunities in order to successfully organize life on the islands, both small and large ones, and the fact is that there is a continuing disparity, which is especially profound in small islands. A sensitive and selective approach is needed to overcome the unfavourable demographic trends. Therefore it is necessary to respect the particularities of indi¬vidual islands and island groups in devising development strategy. Solutions to the problems must come of the local and wider community in synergy with relevant professional and scientific institutions. However, if the solutions are not found or measures do not give results, if the islands are left to desorganisation and senilisation, a part of the islands will become a wasteland. With regard to the value of this area whose wealth are people in the first place, this would be an intolerable civilization decline.

U radu se analiziraju promjene u sastavu stanovništva hrvatskog otočja prema dobi, upozorava na stupanj ostarjelosti stanovništva, daje prostorna diferencijacija procesa te predočuje perspektiva starenja na razini naselja. Tipizacija stupnja ostarjelosti stanovništva temelji se na bodovnoj vrijednosti i ima sedam tipova. Ukupna otočna populacija u 2011. godini pripada tipu 5 – vrlo duboka starost. Gotovo polovina naseljskog skupa (od ukupno 303 naselja) zahvaćena je najvišim stupnjevima ostarjelosti (tipovi 6 i 7). Utvrđeno je da će četvrtina otočnih naselja postati »mrtva sela« u doglednoj budućnosti; najviše ih je na malim otocima, ali i u unutrašnjosti većih otoka. To su sela koja u svakom pogledu propadaju, u kojima vene i gasi se oblik života kakav poznajemo. Sadašnji ostarjeli seljaci uglavnom su i njihovi posljednji stanovnici. Sve govori da demografska obnova otoka nije moguća sa snagama in situ. Za uspješnu organizaciju života na otocima, malim i velikim, važno je uspostaviti ravnotežu između potreba i mogućnosti, a činjenica je da u tome postoji trajni nerazmjer, koji je posebice dubok na malim otocima. U prevladavanju nepovoljnih demografskih tendencija nužan je senzibilan i selektivan pristup. Stoga je u osmišljavanju strategije razvoja nužno poštovati posebnosti pojedinih otočnih skupina i otoka. Do rješenja problema treba doći djelovanjem lokalne i šire zajednice u sinergiji s relevantnim stručnim i znanstvenim ustanovama. Ako se pak ne nađu rješenja ili mjere ne dadu rezultata, ako se otoke prepusti stihiji depopulacije i senilizacije, dio otočja postat će pustoš. To bi s obzirom na vrijednost tog prostora, čije su bogatstvo prije svega ljudi, bio nedopustivi civilizacijski nazadak.