Bella Ahmadulina jedna je od najznačajnijih pjesnikinja generacije „šezdesetaša“, ali i ruske književnosti uopće. U središtu njezinoga pjesničkog stvaralaštva nalazi se lirsko Ja koje otvoreno iznosi svoje osjećaje i razmišljanja o sebi, svojem društvenom položaju i identitetu, ali i o društvenoj i književnoj tradiciji. U prvome dijelu ovoga rada analizira se odnos lirskoga Ja prema tradicionalnom modelu ženstvenosti; način na koji koristi taj model i kako sebe situira unutar njega. Drugi dio posvećen je razmišljanjima lirske junakinje kao pjesnika, njezinim pitanjima o vlastitome identitetu i ulozi te opisima svakodnevna života.