U radu se opisuje navođenje oblika genitiva množine imenica ženskog roda e-sklonidbe kojima osnova završava suglasničkim skupom u četirima jednojezičnim rječnicima suvremenog hrvatskog jezika. Te imenice u suvremenom standardnom jeziku pokazuju preobilje, odnosno mogu imati više nastavaka. To su nastavci -ā, -ī (crkvā, crkvī) te -ā-ā, odnosno nastavak -ā koji prati dugo umetnuto ā (crkāvā). Na temelju analize tristotinjak najčešćih imenica prikazujemo sličnosti i razlike unutar rječnika i među rječnicima u potvrđenosti i prikazu višestrukih oblika. Istraživanje je pokazalo da su rječnici slični u tome što relativno sustavno navode višestruke oblike. Iz analize je također jasno da rječnici višestruke oblike navode na način koji je u skladu s postojećim opisima i normativnim preporukama. To se odnosi na izbor kombinacija (gotovo nikad ne navode nastavak -ī kao jedinu mogućnost), ali i na izbor poretka oblika (nikad ne navode nastavak -ī kao prvu mogućnost). Također se pokazalo da sustavno navode oblike na -ī za veliku većinu imenica te da u rječnicima postoji stabilna jezgra imenica koje rabe nastavak -ā-ā. Rječnici se razlikuju u nekim pojedinostima, primjerice u navođenju trostrukih oblika, pri čemu neki rječnici sustavno navode trostruke oblike (crkāvā, crkvā, crkvī), a drugi samo prvi i treći oblik (crkāvā, crkvī) izbjegavajući pritom srednji oblik (crkvā). Najveća raspršenost u rječničkom opisu karakterizira nastavak -ā bez umetanja, što je vrlo vjerojatno posljedica njegova sve manjeg udjela u stvarnoj uporabi u ovom tipu imenica. U radu se daje i kratki osvrt na usklađenost rječničkog opisa i potvrda oblika iz korpusa Riznica i hrWaC (potkorpus forum.hr). Usporedba s korpusnim podatcima pokazala je da su višestruki oblici uporabno manje zastupljeni nego u rječničkim potvrdama te da nastavak -ī izrazito dominira kod većine imenica. Korpusni podatci isto tako pokazuju da je jezgra imenica s nastavkom -ā-ā ponešto reducirana u usporedbi s rječničkim opisom, ali i dalje stabilna.