Na snimljenome korpusu od sedam studentica i sedam studenata Filozofskoga fakulteta u Zagrebu ispitana je distribucija različitih kategorija disfluentnosti zapaženih u različitim govornim stilovima i zadatcima. Prema analiziranome korpusu načinjena je klasifikacija disfluentnosti podijeljenih u dvije veće skupine: oklijevanja i samoispravljene pogrješke. U radu su analizirani i vremenski parametri govora (tempo govora i tempo artikulacije), koji su dovedeni u odnos s učestalošću pojavljivanja disfluentnosti. Doneseni su zaključci o distribuciji disfluentnosti prema tipu govornoga stila i prema spolu, a uočene su i pojedinačne osobitosti koje upućuju na idiosinkratičnost u govoru. Govorne disfluentnosti istaknule su se kao snažan govorni marker pri prepoznavanju govornika u području forenzičke fonetike, čija se osobitost ogleda u tome da ih kao govornici teško kontroliramo (maskiramo), dosljedno ih koristimo te koristeći ih odražavamo način na koji jezično planiramo govor. Među disfluentnostima poseban značaj za prepoznavanje govornika imaju pune stanke koje pokazuju vrlo malu varijabilnost unutar istoga govornika, čime pridonose idiosinkratičnosti govornika u odnosu na druge govornike istoga jezika.