Socijalna podrÅ¡ka kao sredstvo interakcije s drugim ljudima podrazumijeva percepciju primljene pomoći, koja je važna zbog osjećaja osobe da u kriznim ili stresnim situacijama može raÄunati sa savjetima, informacijama, instrumentalnom pomoći ili razumijevanjem drugih ljudi. Takav osjećaj, da možemo oÄekivati pomoć od drugih, može utjecati na stvaranje pozitivne slike o sebi. Cilj rada je utvrditi postoji li statistiÄki znaÄajna razlika u stupnju socijalne podrÅ¡ke meÄ‘u adolescentima s tjelesnim oÅ¡tećenjem, koji su u internatskom smjeÅ¡taju, obuhvaćeni profesionalnom rehabilitacijom, i adolescenta bez tjelesnog oÅ¡tećenja, koji su u srednjoÅ¡kolskom obrazovnom sustavu i internatskom smjeÅ¡taju. Ispitivanjem je obuhvaćeno 150 adolescenata s tjelesnim oÅ¡tećenjem i 150 adolescenata bez tjelesnog oÅ¡tećenja s internatskim smjeÅ¡tajem u Zagrebu. KoriÅ¡tena je modifikacija upitnika za socijalnu podrÅ¡ku LuÄanin-Despot. Rezultati pokazuju da adolescenti s tjelesnim oÅ¡tećenjem svoje tjelesno oÅ¡tećenje nastoje kompenzirati socijalnom podrÅ¡kom, oni je primaju i žele viÅ¡e nego zdravi adolescenti, pa će zbog toga njihovi stavovi i iskustva prema kategoriji tjelesnog oÅ¡tećenja biti onakvi kakve okolina dopusti i usmjeri.