Nije dan konačan odgovor na pitanje je li rimska Tarsatika, na mjestu današnje Rijeke, bila biskupijsko središte. Od šesnaestog stoljeća uočavaju se stalno prisutne težnje Riječana za uspostavom samostalne biskupije. U novom vijeku bilježimo više takvih pokušaja, osobito nakog Bečkog kongresa. Rijeka je postala biskupijom tek u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, tijekom talijanske uprave. Papa Pio XI. godine 1925. uspostavlja samostalnu biskupiju sa sjedištem u Rijeci koju sačinjavaju pripadnici triju naroda – Hrvati, Slovenci i Talijani. Nakon Drugog svjetskog rata biskupija se dijeli na hrvatski i slovenski dio. Tek 1969. godine papa Pavao VI. rješava pitanje riječkih biskupijskih granica kada 1969. u Rijeci uspostavlja nadbiskupiju i metropoliju. Od trenutka uspostave biskupije u Gospiću 2000. godine, nadbiskupija u Rijeci naziva se Riječkom nadbiskupijom. Rijeka je danas sjedište Riječke nadbiskupije i Riječke metropolije koja, osim Riječke, uključuje Porečku i Pulsku, Krčku i Gospićko-senjsku biskupiju.

Abstract Historical science has not reached a final response on whether the ancient Roman city of Tarsatica, situated where today the city of Rijeka is, was the seat of a bishop. From the 16th century there are tendencies that lead toward establishment of an independent diocese in Rijeka. The modern times witnessed several attempts in that sense, especially after the Congress in Vienna. However, Rijeka became a diocese only during the Italian administration, between the two World wars. Pope Pio XI establishes a diocese centered in Rijeka, whose faithful were of three nationalities: Croats, Slovenians and Italians. After the 2nd World War, the diocese is divided in two parts: a Croatian and a Slovenian. It was only in 1969 that pope Paul VI solved the question of diocesan boundaries of Rijeka, by establishing an archdiocese and metropoly in Rijeka.