Tijekom govora govorni je trakt pod stalnim utjecajem izgovornih zahtjeva više glasova, zbog čega se pokreti izgovornih organa ponekad preklapaju u vremenu i utječu jedan na drugi. Taj se fenomen naziva koartikulacijom i jedan je od središnjih istraživačkih problema u fonetskim i govornim znanostima. Ovaj je istraživački projekt motiviran upravo relevantnošću problema koartikulacije u aktualnom istraživačkom prostoru te nedostatkom instrumentalnih podataka o koartikulacijskim procesima u hrvatskom govoru. Opći je cilj projekta istražiti koartikulacijske procese u tipičnom (urednom) i atipičnom (oštećenom) govoru hrvatskih ispitanika. Istraživanje tipičnoga govora dat će uvid u koartikulacijski potencijal (odnos koartikulacijskog pritiska i otpora) hrvatskih glasova, a istraživanje atipičnog govora pridonijet će boljem razumijevanju senzomotorike govora i njezinog odnosa s koartikulacijom. U cjelini, rezultati će pridonijeti objašnjenju jezično-specifičnih i jezično-univerzalnih aspekata koartikulacije te razlikovanju njezinih tipičnih od atipičnih karakteristika. Ovaj projekt inovativan je u sljedećem: 1. vrsti govornog materijala (smanjenje utjecaja neprirodnih komunikacijskih uvjeta u dosadašnjem laboratorijskom snimanju govora te približavanje spontanom govoru, što će omogućiti relevantnije rezultate), 2. istraživačkim metodama (primijenit će se više instrumentalnih fizioloških i akustičkih tehnika za snimanje govora) te 3. vrsti ispitanika (prvi puta u Hrvatskoj koartikulacija će se istraživati u tipičnom i atipičnom govoru). Krajnji korisnici rezultata ovih istraživanja su u području govornih tehnologija i sinteze govora (stvaranje umjetnog govora te komunikacija čovjek-stroj), klinički fonetičari i logopedi (uspješno odvajanje tipičnih i atipičnih karakteristika govora te kvantitativan instrumentalni pristup dijagnozi i terapiji govornih poteškoća) te lingvisti i fonetičari (bolje razumijevanje složenog govornog funkcioniranja čovjeka).