Politike obrazovanja, odgojne i edukacijske intervencije trebale bi biti utemeljene na provjerenim modelima za koje su provedena metodološki korektna evaluacijska istraživanja. Djelatnici u odgoju i obrazovanju susreću se s brojnim programima namijenjenim predškolskoj ili školskoj djeci koji bi trebali doprinijeti razvoju njihovih motoričkih, kognitivnih i socio-emocionalnih vještina i osobina. Samo rijetki programi prolaze metodološki korektne evaluacijske studije, a još rjeđi povezuju karakteristike okoline učenja i poučavanja s ključnim kompetencijama i ishodima učenja kod djece. Takva situacija se odražava i u znanstvenim te stručnim publikacijama. Preliminarna analiza časopisa u području edukacijskih znanosti u Hrvatskoj ukazuje da se empirijski radovi po učestalosti izjednačuju s brojem teorijskih i preglednih radova tek u zadnjih nekoliko godina. Empirijska, kvantitativna istraživanja uglavnom se provode na razini ustanova, odgajatelja, učitelja, nastavnika ili stručnih suradnika. Manji broj istraživanja prikuplja informacije od djece, a još manji broj usmjeren je na provjeru poveznica između aktivnosti na razini ustanove, odgajatelja ili učitelja s učincima tih aktivnosti na mjerljive ishode učenja kod djece. Vrlo je mali broj evaluacijskih istraživanja, a replikacijska istraživanja inicijalnim pregledom nisu pronađena. Inicijativa za osnivanje Laboratorija za učenje i poučavanje pri Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci motivirana je podrškom kreiranju politika obrazovanja i odgojno-obrazovnih intervencija zasnovanih na empirijskim dokazima o učinkovitosti („Evidencebased education“). Predstavljene su aktivnosti autora i njegovih suradnika na izradi ili prevođenju i normiranju instrumenata namijenjenih mjerenju (a)socio-emocionalne dobrobiti predškolske djece, (b) grafomotoričkih, predčitačkih i predmatematičkih vještina, (c) kreativnosti EPoC testom potencijalne kreativnosti za predškolsku i školsku djecu te (d) komponenti samoreguliranog učenja. Nakon kratkog prethodnog priopćenja s inicijalnim rezultatima pregleda istraživanja te prikaza odabranih mjernih instrumenata, izveden je zaključak o važnosti empirijskog pristupa i mjerenja u odgojno-obrazovnim znanostima i potrebi međunarodne suradnje u prilagodbi, primjeni i normiranju mjernih instrumenata.