The history of cholera, a specific infection caused by Vibrio Cholerae, starts in ancient times. The sixth pandemic that began in 1899 and lasted until 1923, started in India and came to Eastern Europe through Russia. The expansion of the epidemic in the Balkans was facilitated both by the 2 Balkan Wars and the First World War. Romania, as a participant in these wars was affected by cholera, which was especially common among the army during the Balkan War. If the original source of the cholera issue is still controversial, both Romanians and Bulgarians accusing each other of being the basis of the outbreaks south of the Danube, it is widely recognized that the extent of the disease was facilitated by the sanitary conditions of food preparation and drinking water sources among both Romanian soldiers and in the civilian population. Under these conditions, in addition to numerous measures against cholera taken by the Ministry of War, Prof. I. Cantacuzino successfully experiments outbreak vaccination for the first time in the world with a vaccine prepared by himself and his collaborators. The vaccine containing 25 breeds of vibriones was a success in terms of rapid development of a preparation, the application of which was achieved through a quick campaign and proved extremely efficient, imposing the Romanian method as an effective way to combat a disease in full outbreak.

Povijest kolere, bolesti uzrokovane bakterijom Vibrio Cholerae, seže do antičkih vremena. Šesta pandemija kolere (1899-1923) započelaje u Indiji te je dosegla Istočnu Europu preko Rusije. Rasapu epidemije na balkanskom području pogodovala su dva balkanska rata i Prvi svjetski rat. Rumunjska, kao jedan od sudionika ratova, bila je zahvaćena kolerom, koja je pogodila prvenstveno redove rumunjske vojske u vrijeme balkanskog rata. Iako je pitanje izvora bolesti još dan danas kontroverzno, pri čemu se Rumunji i Bugari međusobno optužuju da su uzrokom izbijanja epidemije južno od Dunava, jasno je da su rasapu bolesti doprinijeli sanitarni uvjeti pripreme hrane i izvori pitke vode kojima su se koristili kako rumunjski vojnici tako i civilno stanovništvo. U tim je uvjetima, uz brojne mjere zaštite protiv kolere pokrenute od strane Ministarstva rata, prof. I. Cantacuzino po prvi puta u svijetu uspješno testirao cijepljenje cjepivom kojeg je pripremio zajedno sa svojim suradnicima. Cjepivo je sadržavalo 25 vrsta vibriona i pokazao se uspješnim kako u brzini pripreme tako i u širokoj primjeni, čiju je uspješnost potpomogla brza zdravstvena kampanja. Cjepivo je pokazalo iznimnu učinkovitost, namečući rumunjsku metodu kao efikasni način borbe protiv bolesti u punom jeku epidemije.