Glucocorticoid therapy is the most common cause of secondary osteoporosis and the leading iatrogenic cause of the disease. Often, the presenting manifestation is fracture, which occurs in 30% to 50% of patients receiving long-term glucocorticoid therapy. Glucocorticoid-induced osteoporosis predominantly affects regions of the skeleton that have abundant cancellous bone such as lumbar spine and proximal femur. Progress has been made in clarifying the pathophysiological mechanisms that result in glucocorticoid-induced osteoporosis. Although the options for prevention and treatment of glucocorticoid-induced osteoporosis continue to expand, provider compliance with preventive measures remains suboptimal.

Liječenje glukokortikoidima je najčešći uzrok sekundarne osteoporoze i vodeći jatrogeni uzrok bolesti. Učestala manifestacija je prijelom koji se javlja u 30% do 50% bolesnika koji su uzimali dugotrajnu glukokortikoidnu terapiju. Glukokortikoidima izazvana osteoporoza uglavnom utječe na trabekularnu kost, kao što je lumbalna kralježnica i proksimalni dio bedrene kosti. Ostvaren je napredak u razjašnjavanju patofizioloških mehanizama koji rezultiraju glukokortikoidima izazvanom osteoporozom. Iako su mogućnosti za prevenciju i liječenje glukokortikoidima izazvane osteoporoze sve veće, dosadašnje preventivne mjere kao i liječenje su nedostatni.