Problemi suvremenog obrazovanja i vaspitanja imaju visok društveni značaj. Aktuelni proces reformskih promjena u obrazovanju neophodno je da budu u skladu s tranzicionim i odgojno-obrazovnim tokovima. Osnovni resurs razvoja društva je funkcionalno znanje, samim tim reforma sistema obrazovanja postala je primarni strateški zadatak u svijetu, ali i kod nas. Inkluzivno obrazovanje sastavni je dio reforme odgojno-obrazovnog sitema i aktuelni problem svih nastavnika koji su se u ovom procesu zatekli nespremni, sa nikakvim ili minimalnim stručnim kompetencijama. Imajući u vidu da je inkuzivno obrazovanje tek posljednjih godina aktuelna tema u našoj zemlji, nameće se pitanje: Na koji način nastavnici ostvaruju svoje profesionalne obaveze? Od krucijalnog značaja je osposbljenost nastavnog kadra za kvalitetnu realizaciju inkluzivnog procesa. Kompetencije za 21. vijek koje su kategorisane u četri područja nastavničke kompetencije za inkluziju mogu se u najvećoj mjeri prepoznati u emocionalnim, socijalnim kompetencijama kao što su empatija, altruizam, poštovanje drugog i drugačijeg, podrška drugima, uvaţavnje različitosti, tolerancija i demokratija. Unutar kompetencija za inkluzivno obrazovanje, jedna podgrupa kompetencija je raznovrsnost upustava u nastavi, koja se odnosi na planiranje nastavnog procesa na taj načiin da odgovara učenicima s posebnim obrazovnim potrebama. Kompetencije su veoma značajne za realizaciju inkluzivnog obrazovanja, utkane su u grupu kompetencija koje se odnose na profesionalne sposobnosti nastavnika, meĎu kojima su naročito istaknute: vjerovanje nastavnika da svi učenici mogu da uče, uvaţavanje učenika kao pojedinca, poštovanje dostojanstva svakog učenika; istrajavanje u pomaganju kako bi djeca postigla uspjeh; te poštovanje različitosti.