Neki izrazi, odnosno riječi tijekom vremena podliježu promjenama na različitim jezičnim razinama. Tako i biblijski tekst može »zastarjeti« pa se stoga ukazuje potreba za novim prijevodima. Kao primjer metodologije prevođenja odabran je tekst Ivanova evanđelja, izvorno napisan na grčkoj koine. Iako je tekst evanđelja poprilično jednostavan, ipak svaki novi prijevod iznjedri drukčija prijevodna rješenja za pojedine riječi i izraze u skladu s promjenama koje se događaju u svakom jeziku. U radu se kontrastivnom i dijakronijskom analizom na primjeru psiholoških glagola i glagola mišljenja istražuje u kolikoj su mjeri ti glagoli bili podložni jezičnim promjenama od 16. stoljeća do danas na hrvatskome i poljskome jeziku te postoje li odstupanja u morfosintaktičkome i semantičkome smislu u odnosu na izvorni tekst i Vulgatu. Rad predstavlja prilog projektu o interlinearnom prijevodu Novoga zavjeta.