Psihološki stres je odnos između osobe i okoline, koji osoba procjenjuje kao vrlo zahtjevan ili odnos koji prelazi njezine mogućnosti i ugrožava njezinu dobrobit. Stresove možemo podijeliti prema intenzitetu na male svakodnevne stresove, velike životne stresove i traumatske životne stresove. Prema vremenu trajanja ti stresovi mogu biti akutni ili kronični. Tijekom procesa procjene samog stresa osoba pokušava prosuditi je li određen događaj iz okoline značajan za njezinu dobrobit ili nije. Razlikujemo procjenu zahtjeva ili primarnu kognitivnu procjenu i procjenu resursa ili sekundarnu kognitivnu procjenu. U primarnu procjenu se ubrajaju: procjena izazova, procjena prijetnje i procjena gubitka, odnosno štete. Sekundarna je procjena resursa. U resurse se ubrajaju: socijalni resursi, materijalni resursi i osobni resursi. Postoje dva načina suočavanja sa stresom: suočavanje usmjereno na problem i suočavanje usmjereno na emocije. Suočavanje usmjereno na problem češće se koristi u situacijama u kojima osoba ima viši stupanj kontrole, dok se suočavanje usmjereno na emocije češće koristi u situacijama u kojima osoba ima niži stupanj kontrole.