The article Sanctity and universal fraternity. Hagiological aspect of the encyclical Fratelli tutti is a theological study of the anthropological foundations for the social question. The teaching of Pope Francis aims to explain the dependence of the social order on the implementation of the Gospel concept of humanism. The Pope notices the correlation between ecology and holiness, pointing to them as the foundations for the organization of the human family, national and political communities. Francis gives the principles of a human ethos, which guarantees the respect and dignity of every human person and supports families and nations in their service to the human person and society. In the article, the author asks the following questions: How does Pope Francis perceive sanctity in the context of progressing globalization? And then: What is, according to the Pope’s teaching on the sanctity, the place of theology research among the scientific disciplines facing the challenges of innovation? The author formulates the answer after explaining the papal project of community, sanctity as a foundation of community, the phenomenon of globalization and the role of Christians in the face of globalization. It also explains the papal concept of theology for innovation. The conclusions clearly indicate the value of Christian humanism as humanism of the highest anthropological order. Such a humanism is based on evangelical assumptions in which the sacrum is the foundation of the harmony between all elements of the world. From this assumption arises the imperative of interdisciplinary research into the phenomenon of sacredness, out of concern for the well-being of human beings, families, societies and the whole of creation.

Članak »Svetost i sveopće bratstvo. Hagiološki aspekt enciklike Fratelli tutti« teološka je studija antropoloških temelja društvenog pitanja. Nauk pape Franje ima za cilj objasniti ovisnost društvenog poretka o provedbi evanđeoskog koncepta humanizma. Papa uočava korelaciju između ekologije i svetosti, ukazujući na njih kao na temelj organizacije obitelji, nacionalne i političke zajednice. Franjo postavlja načela ljudskog etosa koji jamči poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe i podupire obitelji i narode u njihovom služenju ljudskoj osobi i društvu. U članku autor postavlja sljedeća pitanja: Kako papa Franjo gleda na svetost u kontekstu sve veće globalizacije? I onda: Koje je, prema Papinom učenju o svetosti, mjesto teološkog istraživanja među znanstvenim disciplinama koje se suočavaju s izazovima inovacija? Odgovor formuliram nakon objašnjenja Papinog projekta zajednice, svetosti kao temelja zajednice, fenomena globalizacije i uloge kršćana u suočavanju s globalizacijom. Također objašnjava Papin koncept teologije inovacije. Zaključci jasno pokazuju vrijednost kršćanskog humanizma kao humanizma najvišeg antropološkog reda. Takav humanizam temelji se na evanđeoskim postavkama u kojima je sveto temelj sklada među svim elementima svijeta. Iz te pretpostavke proizlazi imperativ interdisciplinarnog istraživanja fenomena svetosti, za dobrobit čovjeka, obitelji, društva i svega stvorenoga.