Papa Franjo učinio je do sada jedinstven korak u Crkvi sazvavši dvije uzastopne biskupske sinode obitelji i time je pokazao koliki mu je obitelj prioritet i pastoralni izazov. Pobudnica Amoris laetitia izazvala je veliku pozornost u crkvenim i sekularnim krugovima, posebno njezino osmo poglavlje u kojemu je naznačeno kako pratiti, razlučivati i integrirati slabosti rastavljenih i civilno vjenčanih. Papa polazi od konkretne pastoralne situacije koju teološki oblikuje i tumači, stoga je taj kerigmatski pristup ključ za razumijevanje pobudnice. Papi su posebno na srcu teškoće s kojima se suvremena obitelj susreće, stoga obiteljima u izvanrednim situacijama prilazi poput milosrdnoga oca koji ih osluškuje, prihvaća, nudi načine integracije. Nužna je prementalizacija, posebice kod predvoditelja župnih zajednica, svećenika i ostalih pastoralnih djelatnika. Svećenikovo praćenje rastavljenih i civilno vjenčanih in foro interno mora omogućiti ispravan sud o poteškoćama i zaprekama punoga sudjelovanja u životu Crkve te stvarati pozitivne korake koji trebaju pogodovati, omogućavati i pospješiti pastoralno djelovanje. Očitovanje teškoća u ostvarivanju sakramentalne milosti u sakramentu ženidbe nužno zahtijeva otkrivanje djelomičnih krjeposti koje rastavljeni i civilno vjenčani mogu ostvariti. Uskogrudno promatranje koje nije ugradilo pastoralno razlučivanje, prosudbu i praćenje traži iskorak pastoralne djelatnosti. Pastoral ne bi trebao biti statičan, nego kreativan i poletan, odnosno prožet iskoracima koji omogućavaju objavu Božje pedagogije milosti svakom čovjeku.