The aim of this review is to highlight possible risks preterm birth can have for the development of children and to present the results of recent research on psychophysical health of parents of prematurely born children. Research shows that, for children, the consequences of preterm birth can be serious, with the risk of neurodevelopmental disorders increasing with lower gestational age of the child as well as birth weight. For parents, the effects of child’s preterm birth can manifest immediately and/or long-term, and range from an acute stress reaction, to post-traumatic stress syndrome, difficulties in the development of attachment, persistent intense worry and fear for the child, which is further emphasized by the child’s transition from a hospital environment to home care. Initial emotional and informative support of the medical staff, practicing kangaroo care, as well as the availability of mental health experts and informal support sources are extremely important for parents’ adaptation. A review of contemporary research points to the need for further investigation of factors associated with the (un)successful psychophysical adaptation of parents to the premature birth of a child and the care of a premature infant. Since adequate parental coping is an important prerequisite for developmental outcomes in neuro-risk children, it is important to provide support programs for parents in order to strengthen their knowledge and competences.

Cilj je ovoga preglednog rada ukazati na moguće rizike prijevremenoga poroda za daljnji razvoj djece te prikazati rezultate recentnih istraživanja psihofizičkoga zdravlja roditelja prijevremeno rođene djece. Istraživanja pokazuju da posljedice koje prijevremeno rođenje ima za djecu mogu biti ozbiljne, pri čemu rizik od neurorazvojnih poremećaja raste s nižom gestacijskom dobi djeteta i nižom porodnom težinom. Rizici prijevremenoga rođenja djeteta za roditelje mogu se očitovati neposredno i/ili dugoročno, od akutne stresne reakcije do poslijetraumatskoga stresnog sindroma, poteškoća u razvoju privrženosti, perzistirajuće intenzivne brige i straha za dijete, što je dodatno naglašeno prelaskom djeteta iz bolničkoga okruženja na kućnu njegu. Inicijalna emocionalna i informativna podrška medicinskoga osoblja, prakticiranje tzv. klokanske njege, dostupnost stručnjaka za mentalno zdravlje te neformalni izvori podrške izuzetno su važni čimbenici prilagodbe roditelja. Pregled suvremenih istraživanja upućuje na potrebu za daljnjim ispitivanjima čimbenika koji se dovode u vezu s (ne)uspješnom psihofizičkom prilagodbom roditelja na prijevremeno rođenje djeteta i skrb o nedonoščetu. Budući da je adekvatno suočavanje roditelja važan preduvjet razvojnih ishoda kod neurorizične djece, bitno je osigurati programe podrške roditeljima da bi se osnažila njihova znanja i kompetencije.