Neurogene orofaringealne disfagije su vrlo čest simptom i posljedica akutnih i kroničnih neuroloških bolesti, posebice cerebrovaskularnih, ekstrapiramidnih i demijelinizacijskih bolesti. Poremećaj gutanja uzrokuje niz sekundarnih komplikacija - malnutriciju, dehidraciju i aspiracijsku pneumoniju - ali i one suptilnije, često nedovoljno osviještene, psihološke i socijalne posljedice koje dugoročno utječu na kvalitetu života bolesnika. Prepoznavanje i liječenje bolesnika s poremećajem gutanja nerijetko je izazov, zato se cjelokupan postupak odvija u okviru multidisciplinarnog tima. Klinički logoped je sastavni dio multidisciplinarnog tima koji dijagnosticira i liječi poremećaje gutanja, svojim znanjem i kompetencijama utječe na povoljan rezultat liječenja. Logoped, kao član multidisciplinarnog tima, prilagođava konzistenciju hrane koju će uzimati bolesnik s neurogenom disfagijom i omogućuje sigurno hranjenje terapijskim postupcima. Logoped inicijalno provodi testove procjene gutanja, kojima prepoznaje bolesnike s rizičnim čimbenicima za aspiraciju. Ako je kod bolesnika uočen nesiguran obrazac gutanja, provodi se detaljna logopedska dijagnostika kojom se utvrđuje dalji način prehrane, kako bi se bolesniku omogućilo sigurno gutanje. Logoped odabire jednu ili više rehabilitacijskih tehnika koje će primijeniti, ovisno o bolesnikovu općem zdravstvenom stanju, suradljivosti i mogućnosti korištenja naučenim tehnikama nakon otpusta iz bolnice. Ovaj rad daje uvid u načine na koje se logoped brine o bolesnicima s poremećajem gutanja – od primitka do otpusta iz bolnice – i naglašava važnost logopeda u multidisciplinarnom timu, koji se bavi neurogenom disfagijom.