Uvod: Spontano intracerebralno krvarenje definirano je kao krvarenje unutar moždanog parenhima, predstavlja za život ugrožavajuće stanje i povezano je s visokim morbiditetom i mortalitetom. Primarno oštećenje mozga uslijed ovakvog krvarenja proizlazi iz karakteristika samog hematoma, kao što su njegova lokalizacija i volumen, što utječe na funkcionalni oporavak bolesnika i ishod liječenja.Cilj: U retrospektivnom preglednom istraživanju ispitati povezanost lokalizacije i volumena hematoma te prodora krvi u moždane klijetke s oporavkom i prognozom liječenja bolesnika s primarnim spontanim intracerebralnim krvarenjem.Metode: Tijekom petogodišnjega retrospektivnog istraživanja provedenog u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na uzorku od 267 odraslih bolesnika sa spontanim intracerebralnim krvarenjem statistički su analizirani demografski podaci i osnovne prediktivne varijable radioloških deskriptivnih pokazatelja. Provjeravana je povezanost lokalizacije i volumena hematoma te intraventrikulskog krvarenja s ishodom liječenja. Razina statističke značajnosti iznosila je p > 0,05.Rezultati: Razlika u lokalizaciji hematoma između preživjelih i umrlih bolesnika nije bila statistički značajna (p = 0,226). Razlika u volumenu hematoma između istraživanih skupina bila je visoko statistički značajna (p < 0,001), kao i razlika u odnosu na prodor krvi u moždane klijetke (p = 0,001).Zaključak: Rezultatima provedenog istraživanja potvrđeni su radiološki deskriptivni pokazatelji volumena hematoma s prodorom krvi u moždane klijetke kao pouzdani negativni prediktori oporavka bolesnika s primarnim spontanim intracerebralnim krvarenjem.