Rad obuhvaća opis morfološkoga sustava govorâ podravskoga kajkavskog dijalekta kojima je glavna značajka mjesto naglaska ograničeno na posljednja dva sloga riječi ili naglasne cjeline. Analizirana je dijalektološka građa iz ukupno 22 mjesna kajkavska govora koji se zemljopisno nalaze na sjeveru Hrvatske. Govori podravskoga kajkavskoga dijalekta čuvaju niz arhaičnih osobina u morfološkome sustavu – očuvan je supin; posebni oblici za dativ, lokativ i instrumental množine (u većini govora); većim je dijelom očuvan - nastavak u genitivu množine imenica e vrste; stari oblik genitiva zamjenice za neživo česa (osim na istoku područja); u većini je govora u prezentu glagola nastavak -jo / -j ograničen na V. vrstu (uz neka manja odstupanja). S druge strane, ti su govori doživjeli i brojne promjene u morfološkome sustavu, kao i većina govora kajkavskoga narječja – gubitak dvojine (uz očuvan tek pokoji reliktni primjer uz brojeve dva, tri, četiri); smanjenje broja sklonidbenih obrazaca; ujednačivanje glagolskih i imenskih osnova smanjenjem broja alternacija; dokidanje razlike kategorije živo i neživo u A jd. sklonidbe imenica a vrste m. r.; gubitak aorista, imperfekta i glagolskoga priloga prošlog na -v, -vši; jedan futur.