Predmeopauzalne žene čine ko 15-25% svih bolesnica sa rakom dojke, a 7-8% bolesnica mlađe je od 40 godina, iako u zadnje vrijeme pratimo porast pojavnosti raka u mlađoj populaciji. S obzirom na to da je liječenje ranog raka dojke sve uspješnije te da se znatno podigao prosjek dobi prve trudnoće, sve važnije postaje pitanje očuvanja plodnosti kod žena koje obole od raka dojke, a moraju proći onkološko liječenje. Postoji niz bolesnica koje do postavljanja dijagnoze nemaju djece ili čak nisu o djeci ni razmišljale. Više od polovice bolesnica u reproduktivnoj dobi kod postavljanja dijagnoze raka dojke želi imati djecu, no njih tek oko 10% ostvari trudnoću i rodi dijete. Valja naglasiti i da je postotak porođaja u odnosu na bolesnice s drugim onkološkim bolestima najniži, a navedeno je najvjerojatnije uzrokovano strahom da bi trudnoća i porođaj mogli negativno utjecati na ishod i tijek bolesti. Dostupne metode očuvanja fertilnosti uključuju krioprezervaciju oocita i embrija te supresiju funkcije jajnika analozima GnRH-a. Trudnoće i porođaji, prema dostupnim podacia, nisu povećali rizik od komplikacija tijekom trudnoće i pri porođaju, ali rizik od malformacija ploda bio je jednak onom u općoj populaciji. U kliničkim uputama i relevantnim smjernicama sve se više naglašava važnost te teme i preporučuje se da se pitanje očuvanja plodnosti postavi svakoj bolesnici u reproduktivnoj dobi s ranim rakom dojke neovisno o imunofenotipu bolesti, što ranije i, naravno, prije početka liječenja. Samo na vrijeme i potpuno informirane bolesnice mogu donijeti odluku o tom važnom pitanju.