Članak se fokusira na odnos kapitalizma i demokracije s posebnim osvrtom na problem reprezentacije u okviru demokratije. U članku se pokušavaju sintetizirati konceptualne dileme i suprotstavljene tendencije, a sastoji se od tri dijela. U prvom dijelu, autor ističe tri različita gledišta o (ne)kompatibilnosti kapitalizma i demokracije, te jedno o irelevantnosti odnosa između kapitalizma i demokracije. U drugom dijelu razmatra se strukturalno-konjunkturalna komplikacija kapitalizma koja proizvodi negativna očekivanja i političke učinke. Povezuju se pomenuta očekivanja o ponavljanju krize iz 2007. s mogućnostima i kontinuitetima različitih protestnih pokreta koji su manifestacija potencijala demokratskog otproa. Konačno, u zadnjem dijelu, autor raspravlja o pitanju reprezentacije iz demokratske perspektive i ističe da su protestni pokreti nastali u vremenu krize, stvarali različite kontra-reprezentativne prakse koje nanovo problematizuju odnos kapitalizma i demokracije. Demokraciju se ne može „očistiti“ od svih heterogenih značenja, ali nas praksa kontra-reprezentacije podsjeća da demokracija još uvijek sadrži potencijal za otpor.