Nastanak je ovoga priloga motivirala činjenica da nema radova koji se odnose na konceptualnu analizu smrti u frazeologiji hrvatskoga jezika. U radu se analiziraju frazemi hrvatskoga jezika koji su svojim značenjem i/ili sastavnicama vezani za pojam smrti. Smrt je jedna od pojava koje se ljudi pomalo pribojavaju i ne vole o njoj govoriti ni razmišljati. Stoga u jeziku postoje mnogi izrazi kojima se na eufemiziran način govori o smrti, a jedni od takvih izraza su frazemi.Analizirani se frazemi u radu svrstavaju u dvije veće skupine, a to su: frazemi koji su svojim značenjem vezani za koncept smrti; frazemi koji sadrže sastavnice iz semantičkoga polja smrti, ali im značenje nije vezano za koncept smrti. Unutar prve skupine frazema razlikuju se: frazemi povezani sa značenjem biti blizu smrti; frazemi okupljeni oko koncepta način i razlog smrti; frazemi sa značenjem umrijeti, preminuti; frazemi značenjem povezani s trenucima i događajima nakon čije smrti. Svaka se od navedenih skupina dijeli na podskupine frazema s obzirom na specifičnost značenja ili sastavnice koje se javljaju. Frazemi čije su sastavnice iz semantičkoga polja smrti, ali im značenje nije vezano uz taj koncept dijele se u skupine s obzirom na to o kojoj je sastavnici riječ. Polazeći od pretpostavke da je shvaćanje smrti kao dijela života i svega vezano uz nju kulturološki i religijski uvjetovano pokušavase objasniti motiviranost značenja prikupljenih frazema kao i njihova pozadinska slika te povijesno podrijetlo. Daje se osvrt i na stilističko-ekspresivna i konotativna obilježja pojedinih frazema. Provedena analiza pokazala je da frazemi koji su svojim značenjem i/ili sastavnicama vezani za pojam smrti čine vrlo bogat dio frazeologije hrvatskoga jezika. Također je potvrđena pretpostavka da se o smrti najčešće govori eufemiziranim izrazima koji su posljedica kulturnih osobitosti pojedinoga naroda kao i religijskoga uvjerenja.