U radu su na temelju desetogodišnjih terenskih istraživanja opisane prozodijske značajke mjesnoga govora Zaglava na Dugom otoku, koji pripada srednjočakavskom dijalektu. Na to su nas dodatno motivirali propusti prethodnih istraživača, kao i munjevite promjene kojima smo svjedoci u govoru mlađih naraštaja. Stoga je istraživanje bilo primarno orijentirano na govor starije dobne skupine, posebno onih govornika koji su zadovoljavali dijalektološke kriterije. Međutim, pomno jeistražen i govor srednje i mlađe dobne skupine kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri u njih očuvane tipične čakavske jezične crte, odnosno koliki je udio (novoštokavskih) inovacija. Zatečeno je stanje uspoređivano s ostalim dugootočkim čakavskim govorima. Prikaz je načelno sinkronijski, a prema potrebi se daju dijakronijska tumačenja.Utvrđeno je da se govor konzervativnih govornika odlikuje čuvanjemčakavskih elemenata, ali i nekim inovacijama, koje pripisujemo utjecaju doseljenika novoštokavaca još negdje u 16., 17. st. Potonje se ponajviše odnosi na ograničenje ostvarivanja kratkosilaznoga akcenta na završnim otvorenim slogovima te na nerazlikovnost intonacije.U skladu s očekivanjima, nekonzervativni pokazuju još jaču tendencijuregresivnoga pomicanja akcenta (npr. o(d) tetȇ ̣ ti Mạ̄ndȇ ̣ > o(d) tȅte ti Mạ̑nde), ali i progresivnoga (npr. učı̏teļica > učitȅļica), osobito s proklitika (npr. spọ̑d mene ‖ spȍd mene > ispod mȅne, nạ̑ ńe A pl. > na ńı̑h). U konzervativnih je uočljiva jača tendencija duljenja naglašenih vokala u starim riječima (npr. crl̥ ̧ȇṇ o ‖ crv̥ ȇṇ o, četı̑re, bȇẓ̌ ńeje) i, s druge strane, kraćenja, uglavnom u novi(ji)m riječima (npr.bȁger, klȕpa /= mnogo češće bȁnak/). Za razliku od konzervativnih govornika, u nekonzervativnih je upotreba prozodijskih izražajnih sredstava vrlo ograničena. Može se reći da prozodiju zaglavskoga govora, novijega akcenatskog sustava, obilježava prožimanje arhaičnih i inovativnih elemenata.