Rak prostate nastaje kao posljedica akumulacije mnogobrojnih genetskih oštećenja. Neka od njih su nasljeđena, uglavnom u smislu sklonosti malignoj transformaciji stanica epitela uslijed poremećenih mehanizama obrane od oštećenja gena. Ipak, najčešće, većina njih se uglavnom stječe tijekom života, što uvjetuje i najčešću pojavu tog karcinoma u zrelijoj dobi. Od čimbenika okoline koji utječu na razvoj i progresiju karcinoma, važni su kronična upala i infekcija, prehrana i neki lijekovi. Oni ne samo da utječu na pojavu karcinomskih stanica već djeluju i na stupanj njihove zloćudnosti u smislu invazivnosti, metastaziranja i time progresije same bolesti odnosno njene prognoze. Pri tome važnu ulogu ima pojava hormonske neovisnosti samih stanica raka. Točna etiopatogeneza raka prostate na molekularnoj razini još nije u potpunosti razjašnjena, ali napredovanjem znanosti i pronalaženjem novih metoda molekularne analize otvaraju se vrata i novim mogućnostima preciznijeg i specifičnog liječenja.