Udžbenik obuhvaća pet zaokruženih cjelina: Općenito o elektroničkom plaćanju, Platni instrumenti, Elektroničko plaćanje unutar elektroničkog bankarstva, Elektroničko plaćanje elektroničkim novcem te Elektroničko plaćanje virtualnim valutama. U prvom dijelu autor čitatelja uvodi u pravnu problematiku elektroničkog plaćanja. Upoznaje ga s pojmovnim određenjem elektroničkog plaćanja, razlozima brzog rasta elektroničkog plaćanja, vrstama i razlozima za razvrstavanje elektroničkih oblika plaćanja (elektroničko bankarstvo, elektronički novac i virtualno bankarstvo) te mnogobrojnim pravnim izvorima koji se trenutačno primjenjuju na elektroničko plaćanje i njihovim nedostatcima u uređivanju na području elektroničkog plaćanja. Autor se u drugom dijelu bavi instrumentima plaćanja koji se mogu primjenjivati u svim navedenim oblicima elektroničkog plaćanja. Za svaki od navedenih oblika elektroničkog plaćanja izlaže njegovu posebnu funkciju i ulogu, analizira kriterije i vrste platnih instrumenata te objašnjava i odgovornost izdavatelja za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja odgovarajućom primjenom općih pravila obvezatnog prava. Treći dio sadržava cjelovit analitički prikaz elektroničkog bankarstva kao najzastupljenijeg oblika elektroničkog plaćanja. Počinje izlaganjem o nastanku i razvoju, a potom daje šire pojmovno pravno određenje elektroničkog bankarstva, novca i žiralnog novca, podrobno analizira pravne subjekte i ugovore o platnim uslugama (pretpostavke sklapanja, bitne sastavnice, pravna kvalifikacija, mogućnosti izmjene i prestanka ugovora). Jednako tako daje i detaljan prikaz prava i obveza ugovornih strana kod svakog od navedenih ugovora te odgovornost strana za provođenje elektroničkog plaćanja, daje odgovor i na otvoreno pitanje je li žiralni novac zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. U traženju rješenja za bolje strukturirani normativni pristup ugovorima o platnome prometu u ukupnoj građanskopravnoj regulativi ovaj dio sadržava i poredbenopravni prikaz pravnog uređenja elektroničkog plaćanja žiralnim novcem u pravnim sustavima koji prema autorovu mišljenju mogu poslužiti kao uzor za buduće uređenje toga pravnog područja. Elektronički novac i plaćanje elektroničkim novcem autor analizira u četvrtom dijelu knjige. Pojmovno određuje elektronički novac, objašnjava njegova temeljna obilježja i naglašava posebnosti elektroničkog novca u odnosu prema gotovu i žiralnu novcu te odgovara i na pitanje je li elektronički novac zakonsko sredstvo plaćanja. U vezi s time detaljno obrazlaže moguće subjekte u ugovorima u vezi s plaćanjem elektroničkim novcem te raščlanjuje izdavanje, uporabu i iskup elektroničkog novca čije je pravne odnose zakonska normativa propustila preciznije urediti. Zbog složenosti pravnih odnosa u plaćanju elektroničkim novcem, autor podrobno analizira mogućnosti povezivanja pravnih odnosa koji nastaju pri plaćanju elektroničkim novcem sa sličnim (po nekim teorijama i istim) pravnim odnosima koji u zakonodavstvu i praksi postoje već dulje vrijeme kao određeni imenovani ugovori koristeći se poredbenopravnim prikazom pravnog uređenja plaćanja elektroničkim novcem u pravnim sustavima koji prema njegovu mišljenju mogu poslužiti kao uzor za buduće uređenje toga pravnog područja. U petom dijelu autor analizira elektroničko plaćanje virtualnim valutama te ističe zajednička i razlikovna obilježja elektroničkog novca i virtualnih valuta. Objašnjava pojam virtualnih valuta, propituje jesu li one sredstvo zamjene ili sredstvo plaćanja, jesu li stvar, pravo ili informacija te mogu li virtualne valute funkcionirati kao novčane jedinice (valute). Uz nedorečeno zakonsko pojmovno uređenje virtualnih valuta, autor analizira virtualne valute prema pomoćnim pravnim izvorima, razvrstava virtualne valute na platformne valute i kriptovalute, izlaže razloge za to i navodi primjere virtualnih valuta. Platformnim se virtualnim valutama uglavnom koristi u zatvorenim mrežama platformi, a primarni cilj nije da one zamijene zakonska sredstva plaćanja. Za razliku od platformnih valuta, kriptovalute se stvaraju radi toga da konkuriraju i čak eventualno zamijene zakonska sredstva plaćanja. Treba naglasiti da knjiga sadržava i mnogobrojne primjere iz sudske prakse te općenite primjere s pomoću kojih autor objašnjava složenu tematiku povezanu s elektroničkim plaćanjem. Jednako je tako važno istaknuti da se autor bavi tematikom koja još uvijek nije potpuno pravno uređena ne samo u Republici Hrvatskoj nego i u svijetu. To se posebno odnosi na virtualne valute koje su se tek nedavno pojavile kao moguće sredstvo plaćanja te su uz primjenu tehnologije blockchain uvedene promjene toliko važne da se ta tehnologija s pomoću platformi kao što je Ripple počinje primjenjivati i u bankarskom sektoru. Bitno je istaknuti da je tu pravno složenu i neuređenu materiju autor uspio objasniti na način primjeren studentima i široj javnosti.