Stvarna nadležnost sudova za sporove iz ugovora o vezu u marini jedno je od vrlo spornih pitanja, a to potvrđuju brojni primjeri sukoba stvarne nadležnosti u praksi. Prema aktualnoj sudskoj praksi sporovi iz ugovora o vezu ulaze u više jurisdikcija. Znači, svi sporovi iz ugovora o vezu nisu plovidbeni sporovi za koje su nadležni trgovački sudovi. Naprotiv, nerijetko dolazi u obzir i stvarna nadležnost općinskih sudova, primjerice u sporu o odgovornosti luke nautičkog turizma za štetu na brodici na vezu. Detaljno raspravljamo o svim aspektima koji su pravno odlučni za izbor stvarno nadležnog suda u ovoj vrsti sporova. Istraživanje se provodi na dvije razine, de lege lata i de lege ferenda. Osnovna teza rada je da je u interesu postizanja pravne sigurnosti i ujednačene sudske prakse potrebno da su za sve sporove iz ugovora o vezu nadležni trgovački sudovi i to neovisno o tome je li objekt veza brod, jahta ili brodica te bez obzira na to radi li se o vezu u moru ili suhom vezu, kao i neovisno o tome radi li se o trgovačkom ili potrošačkom ugovoru. Rezultati istraživanja propisa o stvarnoj nadležnosti i sudske prakse pokazuju da se određeni broj sukoba nadležnosti u praksi može izbjeći pravilnim tumačenjem postojećih propisa. Obrazlaže se zašto je u okviru postojeće koncepcije i normativnog ustroja stvarne nadležnosti pravilnim tumačenjem propisa o stvarnoj nadležnosti većinu sporova iz ugovora o vezu moguće smatrati plovidbenim sporovima za koje su nadležni trgovački sudovi. Unatoč tome, u okviru postojeće legislative u određenom broju slučajeva koji se odnose na brodice kao plovila na vezu i dalje će biti diskutabilno koji sud je stvarno nadležan, a problem pravilnog odabira stvarno nadležnog suda će i dalje opterećivati stranke u postupku i sudove. Zbog toga autori iznose prijedloge de lege ferenda kojima bi se otklonili česti sukobi stvarne nadležnosti u sporovima nastalim iz ugovora o vezu.