Religioznost kao nadnaravna, ulivena moralna navika usmjerena vrhovnom biću te klanjanja Bogu kao Stvoritelju i Gospodaru svemira dovodi se u vezu s odgojem i obrazovanjem koji trebaju pratiti odgojne i obrazovne ciljeve nacije, a nacionalni kurikul mora biti usklađen s narodom kojemu je namijenjen. Kao respektabilna po mnogima, najznačajnija društvena kategorija, odgoj i obrazovanje trebaju pomoći roditeljima u formiranju kreposti religioznosti. Niti jedan školski predmet ne bi trebao biti izuzet iz tog kao niti drugih odgojnih ciljeva. Naturanje osobnih stavova mimo prava roditelja na izbor odgojnog puta svojeg djeteta formira zbunjenu naciju i dvojbe o vrijednostima i antivrijednostima. Tamo gdje izostaju prave vrijednosti otvara se prostor antivrijednosti, a nedostatak kulture njeguje antikulturu. Kineziološka edukacija je omiljeno i vrlo značajno područje u ljudskom životu cijelog tijeka školovanja. Svojim vrijednostima ne ostvaruje samo jasno proklamirane antropološke, obrazovne i odgojne zadače već je moguća vrlo čvrsta uporišna točka formiranja kreposti religioznosti. Naime, Božju prisutnost treba znati prepoznati i u pojavama koje na prvi mah na nju niti ne upućuju. Primjerom svoje kreposti učitelj, nastavnik, kineziolog mogu učvrstiti vrijednosne stavove prema mnogim odgojnim vrijednostima pa i stav prema religioznosti u svom najboljem svjetlu. Svakako svi dijelovi odgojno-obrazovnog sustava trebaju biti dobro usklađeni jer je rezultat funkcioniranja tog sustava daleko u budućnosti. Svako interveniranje u tom sustavu je prevažno, jer ostavljajući dalekosežne posljedice ne otvara mogućnosti popravljanja propuštenog.