Cilj: Usporedba učinkovitosti radijalnoga i fokusiranoga udarnoga vala u liječenju kalcificirajućega tendinitisa ramena. Kalcificirajući tendinitis rotatorne manžete ramena čest je problem u fizijatriji i ortopediji. Lezija se često nalazi u tetivi supraspinatusa, blizu inzercije mišića, u tzv. kritičnoj zoni. Bolesnici su uglavnom liječeni konzervativno nesteroidnim antireumaticima i analgeticima, lokalnim infiltracijama, fizikalnom terapijom te rjeđe kirurškim zahvatima. Bolno rame dovodi do funkcijske onesposobljenosti te ponekad do nekontroliranog uzimanja lijekova. Zadnjih dvadesetak godina u fizikalnoj terapiji se sve češće upotrebljava udarni val u liječenju kalcificirajućih tendinopatija. Metode: Ispitali smo djelovanje radijalnoga i fokusiranoga udarnoga vala na 60 bolesnika sa kalcificirajućim tendinitisom ramena, podijeljenih u dvije skupine po 30 ispitanika. Uz udarni val primijenjena je krioterapija i medicinske vježbe. Bolesnici su pregledani prije početka terapije, po završenoj terapiji i nakon 6 mjeseci. Uzete su mjere opsega pokreta (MOP) i subjektivna procjena osjećaja boli prema tzv. vizualno analognom stupnjevanju boli (VAS). Radiološko snimanje učinjeno je prije provođenja terapije i 6 mjeseci nakon terapije. Rezultati: Studija je pokazala učinkovitost terapije udarnim valom. Razina statističke značajnosti određena je studentovim t-testom. Rasprava: Liječenje udarnim valom u bolesnika sa kalcificirajućim tendinitisom rotatorne manžete dovodi do povećanja opsega pokreta i smanjenja boli. Radiološki je dokazano smanjenja veličine kalcifikacija nakon liječenja radijalnim i fokusiranim udarnim valom, a kod određenoga broja bolesnika koji su tretirani fokusiranim udarnim valom došlo je do potpune regresije kalcifikata. Samo kod fokusiranoga udarnoga vala došlo je do statistički značajnoga smanjenja gustoće kalcifikata. Zaključak: U liječenju kalcificirajućega tendinitisa ramena dokazana je učinkovitost obje vrste udarnog vala, s statistički značajno boljim rezultatima fokusiranoga udarnog vala.