Glavni cilj ovoga rada je osiguranje podrške projektantima kod donošenja odluke o primjeni modularog ili klasičnog pristupa kod osnivanja novih brodova od polimernih kompozita. Ta je odluka vrlo važna jer modularni pristup putem primjene koncepta osnovne platforme i dodatnih modula omogućuje jedan od najjednostavnijih načina zadovoljenja zahtjeva za individualizacijom proizvoda. Zadovoljenje tih zahtjeva je vrlo bitno jer se današnji kupci brodova od polimernih kompozita sve manje mogu tretirati kao homogena cjelina, te im je potrebno nuditi individualna rješenja koja su prilagođena njihovim osobnim potrebama. U radu se analiziraju problemi i razmatraju mogućnosti modularne gradnje brodova od polimernih kompozita s ciljem traženja potvrde ili odbacivanja glavne hipoteze ovoga rada prema kojoj se mogućnosti povećanja ponude, smanjenja troškova, povećanja kvalitete i smanjenja rokova izgradnje brodova od polimernih kompozita mogu postići primjenom modularnog pristupa. Koncept projektiranja koji se u radu afirmira zalaže se za razvoj familija brodova. sa čim većim brojem zajedničkih obilježja. S ciljem razumjevanja ključnih čimbenika modularnog pristupa, u radu se razmatraju: pristup istodobnog inženjerstva, razvoj familija proizvoda, primjena koncepta osnovne platforme i evolucijski pristup u projektiranju. Provjera hipoteze je obavljena na primjeru ekonomske analize izgradnje kalupa trupa brodice VMB-10 i njenih pet hibidnih varijanti, putem usporedbe njihove izgradnje klasičnim i modularim pristupom. Dobiveni rezultati pokazuju da se primjena modularnog pristupa u tom slučaju isplati ukoliko se radi o tri ili više hibridnih varijanti. Na osnovu toga možemo zaključiti da je primjena modularnog pristupa kod gradnje brodova iz polimernih kompozita prikladna samo u slučajevima razvoja novih familija brodova ili novih brodova kod kojih se može očekivati postojanje sličnosti prikladne za njegovu primjenu.