Može li se filozofirati na tuđem, nematerinskome jeziku? Povijest nam filozofije ne pruža jednoznačan odgovor na to pitanje. S jedne naime strane nalazimo veliku grčku filozofsku tradiciju, ili pak klasičnu njemačku filozofiju, tzv. klasični njemački idealizam, gdje je očevidno da je upravo filozofiranje u vlastitu jeziku bilo, u najmanju ruku, usporedno visokim filozofskim dometima obaju tih razdoblja, ako već nije bilo i njihovim uvjetom. No s druge nam strane pojedini srednjovjekovni filozofi, primjerice sv. Toma Akvinski, pa i gdjekoji novovjekovni, poput Barucha de Spinoze, pokazuju suprotno, tj. da je moguće izgraditi veliku i utjecajnu filozofiju na jednome "nadnacionalnome" te utoliko nematerinskome jeziku, kakav je bio latinski. Kada je pak riječ o hrvatskoj filozofiji, valja reći da je ona, kao i uopće hrvatska kultura, od svoga iskona zapravo "dvojezična", jer je obilježena ravnopravnom porabom dvaju jezika, naime latinskoga i hrvatskoga. Štoviše, upravo je latinski bio njezin "materinski jezik", moglo bi se reći – prvi hrvatski književni jezik. To je ujedno i razlogom zbog čega je potrebno pri proučavanju povijesti hrvatske filozofije uvesti izričaj "hrvatska filozofija pisana hrvatskim jezikom". Postavlja se međutim pitanje je li danas, posebice ako se uzme u obzir sveopća uporaba engleskoga, "susret" filozofije i hrvatskoga jezika uopće moguć? Susret u smislu "izvornoga" filozofiranja, ne samo u smislu "bavljenja" filozofijom, proučavanja primjerice njezine povijesti, te na taj način promicanja svojevrsne "znanosti o filozofiji", jer takvo je istraživanje zacijelo moguće i na jeziku koji nije vlastit. U predavanju se upozorilo na različit pristup pojedinih filozofa, posebice hrvatskih filozofa, navedenu pitanju o tome može li se filozofirati na tuđem, nematerinskome jeziku. Potom se, u vezi s tim pitanjem, navela i jedna "tipologija" hrvatskih filozofa. Zatim su se razmotrile dvije "struje" među onima koji na spomenuto pitanje odgovaraju niječno, tj. da nije moguće. Na kraju se, pošto se uvela razlika, uvjetno rečeno, između "izvornoga filozofiranja" i "proučavanja filozofije", te svojevrsne "znanosti o filozofiji", pokušao naznačiti i odgovor na pitanje zašto bi za (jednu) moguću hrvatsku filozofiju, želi li takva biti izvornom, filozofiranje na hrvatskome jeziku trebalo biti neupitnim. Predavanje je održano u Matici hrvatskoj u Zagrebu.