U današnjem digitalnom dobu, gdje granice vremena i prostora blijede, vidimo kako se transformiraju obrasci komuniciranja, obrazovanja, poslovanja, pružanja usluga te načini provođenja slobodnog vremena, što utječe na društvo u cjelini. Digitalizacija zahtijeva visok stupanj digitalne pismenosti, kako bi učinkovito sudjelovali u digitalnom okruženju i iskoristili sve mogućnosti koje ono pruža. Međutim, osobe starije životne dobi nisu u mogućnosti sudjelovati u svim prednostima digitalizacije, što dovodi do digitalne, ali i socijalne isključenosti. Čovjek kroz proces starenja ulazi u treću životnu dob, koja predstavlja specifično razdoblje u kojem se događaju mnoge promjene koje mogu dovesti do socijalne izolacije, anksioznosti, depresije te općenito negativno utjecati na život i zdravlje pojedinca. Digitalne kompetencije ključno su oruđe za aktivno uključivanje osoba starije životne dobi u suvremeno društvo ne samo kroz pristup tehnologijama i internetu, već kroz participativno sudjelovanje u društveno-političkim, ekonomskim i kulturnim aspektima svakodnevnog življenja. Upravo takav pristup omogućuje osobama starije životne dobi da postanu resurs, a ne teret društva te ostanu ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive i iskoriste svoj potencijal u starosti. Međutim, unatoč brojnim dobrobitima, istraživanja pokazuju da osobe starije životne dobi i dalje nedovoljno koriste informacijsko-komunikacijske tehnologije. Cilj ovog preglednog rada je identificirati prepreke i izazove s kojima se osobe starije životne dobi suočavaju u procesu uključivanja u digitalno okruženje. Metodom analize sadržaja obuhvatit će se 25 znanstvenih istraživanja objavljenih između 2020. i 2024. godine. Dobiveni rezultati pružit će sustavno razumijevanje potreba, izazova i mogućnosti za digitalnom inkluzijom osoba starije životne dobi te pružiti smjernice za provedbu programa cjeloživotnog učenja i daljnjih istraživanja