Sažetak: Učinkovitost je ovrhe, moglo bi se reći, lakmusov papir za opću učinkovitost (građanskog) pravosuđa. Bogata praksa Europskog suda za ljudska prava o postulatima učinkovite ovrhe pravomoćnih, obvezujućih sudskih odluka okosnica je ovog rada. Zajedničko je obilježje tih predmeta da podnositelji zahtjeva nisu mogli (u cijelosti) ostvariti svoju tražbinu neovisno o tome što su njihove tražbine bile zasnovane na pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama. Poznavanje prakse Strazburškog suda važno je jer može prevenirati potencijalne povrede temeljnih ljudskih prava. Ilustrativni slučajevi u kojima je Strazburški sud odlučivao o učinkovitosti ovrhe u Bosni i Hercegovini upućuju na to da dugotrajna nemogućnost ostvarivanja tražbine nije samo povreda suđenja u razumnom roku nego i povreda prava na sud jer dovodi u pitanje smisao pravne zaštite koja se u postupku pruža. Osim toga, nijedna se država, pa tako ni Bosna i Hercegovina, ne može pozvati na nedostatak proračunskih sredstava kao opravdan razlog za nepostupanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama. Podnositelje koji su stekli ovršne naslove protiv države ne bi se trebalo upućivati na vođenje ovršnih postupaka jer im se na taj način nameće nerazmjeran teret. Na sistemske nedostatke u uređenju ovrhe država bi trebala reagirati odgovarajućim općim mjerama. Ključne riječi: ovrha, Strazburški sud, učinkovitost ovrhe, pravo na pravičan postupak, pravo na mirno uživanje vlasništva