Author analyzes the reform of the United Nations, in particular the Security Council. The Security Council reform is identified exclusively with its expan-sion, without having taken into account alternative methods of development of efficiency and functionality. After analysis of relevant resolutions of the United Nations, of different interest groups, such as the G-4, and by grasping the processes of past changes of the United Nations Charter, it becomes obvio-us that it is not necessary only to strengthen the transparency and legitimacy the Security Council by its expansion, but that a deep reform of the United Nations, which includes redefinition of the role of the veto, is also necessary. The conclusion of this study is that no reform is possible without reaching a broad consensus among Member States of the United Nations, which should approach this crucial question in a similar way it was done in 1963, when General Assembly of the United Nations voted in favour of most important resolution about reform of the Security Council.

Izvršena je analiza reforme organizacije Ujedinjenih naroda, a posebice reforme Vijeća sigurnosti. Reforma Vijeća sigurnosti poistovjećuje se isključivo s njegovim proširenjem, pri čemu se ne razmatraju alternativne metode razvoja efikasnosti i funkcionalnosti. Analizama relevantnih rezolucija Ujedinjenih naroda, različitih interesnih skupina poput skupine G-4 te pokušajem shvaćanja procesa dosadašnjih promjena Povelje Ujedinjenih naroda postaje jasno kako nije potrebno samo jačanje transparentnosti i legitimnosti Vijeća sigurnosti njegovim proširenjem, nego je potrebna i dubinska reforma Ujedinjenih naroda koja uključuje redefiniranje uloge veta. Zaključak je ovoga rada kako ni jedna vrsta reforme nije moguća bez postojanja širokoga konsenzusa među državama članicama Ujedinjenih naroda koje bi oko toga ključnog pitanja tre-bale postupiti kao i 1963. godine, kad je u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda izglasana najznačajnija rezolucija o potrebi reforme Vijeća sigurnosti.