Javnom nabavom pravne osobe s javnim ovlastima nabavljaju ono što im je potrebno za obavljanje svoje javne funkcije – najkvalitetnije moguće za najmanje novca. Bar je takvo uvriježeno razmišljanje i bar bi tako za mnoge javna nabava trebala izgledati. Ipak, već dugo vremena se javna nabava ”komplicira” dodatnim slojevima koji polako vuku javnu nabavu u drugom smjeru. Prije svega – tu je obvezni koncept ekonomski najpovoljnije ponude – kojim se naručitelja obvezuje da pristigle ponude ne ocjenjuje samo na temelju njihove cijene, već i na temelju drugih kvalitativnih kriterija. Željeni ishod korištenja ekonomski najpovoljnije ponude je omogućiti naručitelju čak i da odabere skupljeg ponuditelja ako je uvjeren da je njegov proizvod/usluga ili radovi – kvalitetniji.