Načelo cjelovitog pristupa upravljanju kvalitetom podrazumijeva specifičan ustroj laboratorija koji teži pružati usluge i proizvode u potpunosti zadovoljavajući potrebe svojih korisnika: bolesnika i kliničkog osoblja. Jedna od ključnih postavki cjelovitog pristupa upravljanju kvalitetom je svakako i neprekidno poboljšavanje temeljem pokazatelje koji proizlaze iz mjerenja svih ključnih procesa i aktivnosti. Ti se pokazatelji nazivaju indikatori kvalitete i definiramo ih ih kao mjerljive, objektivne, brojčane pokazatelje djelotvornosti ključnih segmenata nekog sustava. Uvođenje i kontinuirano praćenje indikatora kvalitete obveza je svih laboratorija akreditiranih po normi EN ISO 15189 i njima je moguće pratiti ključne, strateške i pomoćne procese u medicinskom laboratoriju. Pri tome valja istaknuti kako je bitno da indikatori kvalitete ključnih procesa pokrivaju sve tri faze rada u laboratoriju: predanalitičku, analitičku i poslijeanalitičku. Indikatori kvalitete služe za vlastitu samoprocjenu te za međulaboratorijsku usporedbu. Kako se najviše pogrešaka događa u predanalitičkoj fazi, taj je dio laboratorijske djelatnosti ujedno i segment sustava s najvećim potencijalom za poboljšanje. U novije vrijeme se uz već dobro poznate programe vanjske procjene analitičke kvalitete, pojavljuju i programi koji omogućuju i vanjsku procjenu predanalitičkog i dijela poslijeanalitičkog procesa. Takvi programi obuhvaćaju pitanja identifikacije bolesnika, kvalitete i prihvatljivosti uzorka, TAT, izvještavanje o kritičnim vrijednostima, ispravljane i opozvane nalaze, pogreške zadavanje pretraga i neka druga. Uz te programe postoje i pogrami vanjske procjene kvalitete koji pokrivaju poslijeanalitički dio i uglavnom se odnose na procjenu kvalitete interpretacije laboratorijskih nalaza. Harmonizacija postupaka u izvananalitičkom segmentu potrebna je na nacionalnoj i međunarodnoj razini, jer ona predstavlja važan doprinos kvaliteti laboratorijske djelatnosti i skrbi za bolesnika.