UVOD Nepravilna prehrana i tjelesna neaktivnost predstavljaju rizični čimbenik za nastanak pretilosti u dječje doba koja može imati posljedice u odrasloj dobi i utjecati na razvoj mnogih kroničnih nezaraznih bolesti. Cilj ovog rada bio je utvrditi da li su prehrana i tjelesna aktivnosti prediktori pretilosti u djece s obzirom na dob na području Primorsko – goranske županije. ISPITANICI I METODE Ispitanici su bili učenici 1. i 6. razreda osnovnih škola i učenici 2. razreda srednjih škola, ukupno njih 167, od toga 92 dječaka i 75 djevojčica. Svim ispitanicima izmjerena je tjelesna visina, tjelesna težina te je procijenjeno stanje uhranjenosti krivuljama centralne distribucije visine i težine. Učenicima 2. razreda srednjih škola određen je i BMI. Učenici su ispunili upitnik o prehrani kojim su dobiveni podaci o učestalosti konzumacije pojedinih vrsta namirnica te podatak o tjelesnoj aktivnosti. Da bi odredili u kojoj su mjeri dob, prehrana i tjelesna aktivnost prediktori pretilosti koristio se Pearsonov koeficijent korelacije i hijerarhijska regresijska analiza. REZULTATI Rezultati su pokazali da je dob značajan prediktor pretilosti (β=-0, 16, t=-2, 04, p<0, 05) a učestalost pretilosti smanjuje se s dobi (tablica 1), što je potvrdilo i istraživanje provedeno u Međimurskoj županiji u kojoj mlađa djeca u većem postotku imaju veću tjelesnu težinu. Konzumacija povrća je statistički značajno povezana s manjom tjelesnom težinom bez obzira na spol (r=-0, 25, p<0, 05), a za ostale vrste namirnica je utvrđeno da nisu bile statistički značajno povezane s pretilosti (tablica 2). Od svih ispitanika 34% se aktivno bavilo nekom tjelesnom aktivnošću, uglavnom rekreativno. Utvrđeno je da tjelesna aktivnost nije bila statistički značajno povezana s pretilosti. ZAKLJUČAK Rezultati istraživanja pokazali su da postoji potreba za uvođenjem javnozdravstvenih preventivnih programa, za koji je potreban multidisciplinarni pristup, kako bi se spriječile ili usporile komplikacije koje mogu nastati kao posljedica pretilosti u dječje doba.