Smisao slobode još od Kanta filozofski se ne sagledava toliko iz unutarnjeg iskustva, koliko iz potrebe razumijevanja svijeta. Djelo slobode time nije tek jedno među mnogim ljudskim djelima, već njihova pretpostavka i razlog. U svojim najvišim dosezima sloboda na taj način egzistenciji ostavlja krajnju mogućnost u kojoj se ona sama pojavljuje kao estetski monolit. Estetika slobode, naime, sagledava njenu uzvišenost – uzvišenost koja se suprotstavlja svakoj bijedi trpljenja njenog izostanka. Sinkopa slobode u sebi sadrži njenu estetsku izvodljivost kao trzaj koji je ravan domaku, ali ne i otkriću slobode, one slobode koju su mnogi u nizanju epoha u brojnim navratima težnje različito razmatrali, ali koju zbog bijega od odgovornosti za nju nikada u cjelini njene uzvišenosti nisu do kraja otkrili. Ovo izlaganje pokušat će utoliko dati svoj doprinos u razumijevanju pitanja je li filozofsko poimanje slobode doista poput domišljanja kvadrature kruga (Arendt).